Svi ponekad osjećamo zabrinutost, anksioznost, strah ili tugu. To su prirodni emocije. Takvi dani obično prođu sami od sebe, uz malo odmora, razgovora s bliskom osobom ili jednostavno s vremenom. Uz to, ti su osjećaji često i korisni jer nas pripremaju da planiramo i reagiramo. Primjerice, nemir prije razgovora za posao ili strah prije izlaska na ispit potpuno je normalan. To je znak da nam je stalo i da želimo da stvari ispadnu dobro.

No, kada su te emocije prisutne stalno, bez objektivnog razloga, tada više ne govorimo o uobičajenim reakcijama. Osoba može “zaglaviti” u tjeskobi ili tuzi, jer tijelo, kao ni mozak, ne uspijevaju spontano pronaći ravnotežu.

Mnogi koji u početku osjećaju anksioznost s vremenom razviju i simptome depresije. Naime, kontinuirani stres i zabrinutost mogu dovesti do osjećaja bespomoćnosti i bezvoljnosti. S druge strane, i osobe s depresijom mogu postati anksiozne zbog straha da se nikada neće oporaviti ili da će izgubiti kontrolu nad životom.

Dva različita, ali povezana stanja

Iako se anksioznost i depresija često pojavljuju zajedno, to su dva različita stanja. Razlikuju se po tjelesnim reakcijama, načinu razmišljanja, osjećajima i motivaciji.

Kod anksioznosti dominira osjećaj straha, napetosti i stalne zabrinutosti. Misli su najčešće usmjerene prema budućnosti. Osoba se neprestano pita “Što ako sad sve krene krivim putem?” ili “Što ako ispadnem glup?”. Tijelo ima osjećaj da je prisutna stvarna opasnost pa srce ubrzano lupa, disanje postaje pliće, a mišići su napeti. Sve to je rezultat aktiviranog “sustava za preživljavanje”.

Depresiju pak obilježava osjećaj tuge i praznine. Misli su uglavnom usmjerene prema prošlosti, a sve je popraćeno osjećajem krivnje ili bespomoćnosti. Kao što migrena nije glavobolja (nego nešto puno kompleksnije), tako ni depresija nije tuga ili loš dan. Depresija je dugotrajno stanje tuge (tjednima, mjesecima ili dulje), bezvoljnosti i gubitka interesa za stvari koje su nam nekada pružale zadovoljstvo.

Tako, primjerice, osobi koja se godinama bavila sportom i trčala kilometre i kilometre, može postati naporna i sama pomisao da ustane iz kreveta i ode do kupaonice istuširati se. Depresija značajno utječe na svakodnevni život, odnose, posao i fizičko zdravlje. Dok je kod anksioznosti tijelo previše pobuđeno, kod depresije je suprotno – usporeno i bez energije.

U ponašanju, anksiozna osoba pokušava izbjeći ono što izaziva strah, dok se depresivna osoba često povlači iz svega, jer više ne vidi smisao ni u čemu.

Put prema oporavku

No, i jedno i drugo stanje imaju nešto zajedničko: uz pravu podršku ona su izlječiva. I s obzirom na to da su to stanja, a ne osobine ličnosti, većina ljudi se može u potpunosti oporaviti. Kada naučimo prepoznati što nam emocije poručuju i shvatimo da nešto treba promijeniti, usporiti ili pustiti, one prestaju biti “neprijatelji”.

Zato traženje pomoći nije znak slabosti, nego čin hrabrosti i brige o sebi. U Lijepom krugu, kroz psihoterapijski rad pomažemo klijentima da razumiju što im se događa, pronađu uzroke svojih stanja i razviju načine kako povratiti osjećaj unutarnje ravnoteže i snage.

Svaka osoba ima unutarnju snagu i sposobnost za promjenu, čak i onda kada se naizgled čini da je ta snaga izgubljena. Terapija nije put “popravka”, nego put povratka sebi.