Jedan od najčešćih izazova s kojima se roditelji susreću jest situacija u kojoj prepoznaju da njihovom djetetu treba podrška, savjetovanje ili psihoterapija, ali dijete to odbija.
Taj otpor nije rijetkost i pogledamo li ga iz njihove perspektive on često ima smisla. Za mladu osobu, posjet psihoterapeutu može značiti priznanje da nešto “nije u redu”. Može izazvati strah od procjene ili gubitka kontrole. Uz to, u toj životnoj fazi snažno je izražena potreba za autonomijom i želja da mlada osoba sama donosi odluke o sebi.
Prvo povjerenje pa tek sve ostalo
Upravo zato način na koji roditelji pristupaju ovoj temi ima ključnu ulogu. Ako se odlazak na savjetovanje predstavi kao “rješenje za problematično ponašanje”, adolescent će to vjerojatno doživjeti kao kaznu ili prisilu.
S druge strane, kada se predstavi kao siguran prostor u kojem može govoriti o sebi bez pritiska i procjenjivanja, otpor se u pravilu smanjuje.
Uostalom, u radu s adolescentima često se prvo započinje savjetovanjem. Tek kada se uspostavi odnos povjerenja, postupno se otvaraju dublje i osjetljivije teme.
Važno je da roditelji uključe adolescenta u odluku koliko je to moguće za njegovu dob i razvojnu fazu. Korisno je objasniti mu što savjetovanje jest, a što nije, ponuditi mu izbor i poštovati njegov tempo.
Važnost savjetovanja roditelja
Također, važno je naglasiti da razgovor sa psihoterapeutom nije namijenjen isključivo “problemima”, već i boljem razumijevanju sebe i svakodnevnih izazova. A s obzirom na to da se u toj životnoj fazi intenzivno mijenjaju odnosi, emocije i unutarnji doživljaj sebe, sasvim je prirodno da adolescenti trebaju prostor u kojem mogu te promjene razumjeti i o njima razgovarati bez pritiska i straha od osude.
U praksi, često se događa da adolescenti koji u početku dolaze s rezervom, s vremenom razviju osjećaj sigurnosti i zaista počnu aktivno sudjelovati u procesu.
Roditeljima tada postaje lakše jer vide da promjena ne dolazi kroz prisilu, već kroz odnos i povjerenje.
Zato je ponekad prvi korak cijelog procesa – savjetovanje roditelja. Kroz taj proces roditelji dobivaju podršku i smjernice kako pristupiti djetetu tako da ga se potakne na suradnju, a ne na otpor.