EMDR terapija je relativno nova vrsta terapijske metode koju je razvila američka psihologinja Francine Shapiro (1948. – 2019.) osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ime je akronim engleskih riječi Eye Movement Desensitization and Reprocessing tj. desenzibilizacija i reprocesuiranje pokretima očiju.

Sve je počelo slučajno. Naime, Shapiro je 1968. diplomirala englesku književnost te je predavala u njujorškoj srednjoj školi Stuyvesant. Upravo je započela doktorski studij iz književnosti kada joj je dijagnosticiran rak. Nakon oporavka, prodala je svoje stvari i odlučila proputovati Ameriku u kamperu. Dijagnoza joj je preusmjerila fokus s izvorne karijere na istraživanje veza između stresa i bolesti, što je dovelo do razvoja EMDR terapije.

Šetnja koja je promijenila sve

Shapiro je u jednoj šetnji u svibnju 1987. primijetila da se, dok su joj se oči brzo pomicale s jedne strane na drugu promatrajući prirodu. Istovremeno, to je umanjivao intenzitet uznemirujućih misli koje su se rojile u njezinoj glavi. Nakon što je eksperimentalno tu tehniku prvo primijenila na 70 volontera s traumom, razvila je protokol EMDR terapije. EMDR je bio i tema njezinog doktorata iz kliničke psihologije kojeg je obranila 1988. u San Diegu.

Prvo kliničko ispitivanje koje je istraživalo EMDR provedeno je 1989. godine, a deseci ispitivanja su pokazala, i dokazala, učinkovitost i trajne rezultate ove tehnike. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Američka psihijatrijska udruga i druge stručne institucije preporučuju ju kao jednu od glavnih metoda za liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). No, njezina upotreba se širi i uključuje liječenje i drugih stanja poput fobija, tjeskobe, depresije, tugovanja te drugih emocionalnih poteškoća povezanih s prošlim iskustvima.

EMDR je nešto više došao u medije nakon što su poznate osobe poput glumice Sandre Bullock ili princa Harryja istaknuli učinkovitost terapije u oporavku od traume.

Kako izgleda EMDR terapija

Iako je točan mehanizam djelovanja EMDR-a uglavnom nepoznat, jedna od hipoteza je da stimulacija uzrokovana brzim pokretima očiju izaziva stanje slično snu, u kojem osoba može učinkovitije raditi na sjećanjima.

Tijekom sesije, klijent prati terapeutove prste koji se pomiču lijevo-desno, a ponekad se koriste zvučni ili taktilni podražaji.

Terapeut vodi klijenta kroz prisjećanje na traumatski događaj, ali i na misli, osjećaje i tjelesne senzacija koje su ga pratile. Od klijenta se ne traži da intenzivno i dugo proživljavaj traumu. Kada tijekom terapije nastane visoka razina intenziteta, ona traje samo nekoliko trenutaka i brzo se smanjuje. Ako se ne smanji sama od sebe, terapeut je educiran tehnikama kojima ga smanjuje.

Odmrzavanje zamrznutih sjećanja

EMDR je temelji na ideji da traumatska sjećanja koja nismo proradili ostaju “zaglavljena” u mozgu i nastavljaju uzrokovati psihološke smetnje.

Kroz terapiju klijent se vraća u prošlost kako bi otkrio kada se formiralo temeljno negativno uvjerenje. Proces pomaže mozgu “odmrznuti” to sjećanje, ponovno ga obraditi te ga pravilno pohraniti tako da ono više ne izaziva intenzivnu emocionalnu reakciju.