“Ja više sa svojim djetetom ne mogu normalno razgovarati”, vjerojatno je jedna od rečenica koju roditelji adolescenata vrlo često izgovaraju.

Razgovori koji započnu iz brige ili želje za zaštitom, redovito završavaju povišenim tonovima, povlačenjem ili međusobnim nerazumijevanjem.

Roditelji odlaze iz takvih situacija frustrirani i zabrinuti, a adolescenti povučeni, neshvaćeni ili kritizirani.

Obje strane imaju osjećaj da “nešto ne funkcionira”, ali ne znaju točno što.

Zašto dolazi do toga?

Adolescencija je razvojno razdoblje u kojem mlada osoba intenzivno gradi vlastiti identitet, vrijednosti i granice. U tom je procesu prirodno da dolazi do preispitivanja autoriteta, pa i onog roditeljskog.

S druge strane, roditelji su i dalje odgovorni za sigurnost i dobrobit svog djeteta.

Ta dva procesa, potreba za samostalnošću i potreba za kontrolom, nerijetko dolaze u konflikt.

U praksi, komunikacija često poprima obrasce koje obje strane ne biraju svjesno. Roditelji komuniciraju kroz savjete, upozorenja ili kritiku, dok adolescenti reagiraju zatvaranjem, ljutnjom ili odbijanjem suradnje. I tako se stvara začarani krug.

Što može pomoći u takvim situacijama?

Prvi korak je promjena fokusa. Umjesto da se posvetimo “ispravljanju ponašanja” potrebno je prebaciti se na razumijevanje doživljaja. Umjesto pitanja “Zašto to radiš…?” bolje je pitati: “Što ti je važno u toj situaciji?”

Takav pristup ne znači odustajanje od roditeljskih granica, već stvaranje prostora za dijalog. Cilj nije pobijediti u raspravi, nego ostati u kontaktu, jer sukobi u adolescenciji nisu znak da je odnos “loš” ili da je nešto krenulo krivo.

Međutim, ako roditelji primijete da su sukobi sve učestaliji i intenzivniji, da komunikacija stalno završava svađom ili šutnjom, da se gubi osjećaj povezanosti tada može biti korisno potražiti dodatnu podršku.

U radu s adolescentima često se prvo započinje savjetovanjem. Ono može biti korisno za adolescenta jer će učiti prepoznavati i izražavati osjećaje na konstruktivan način. Istovremeno, roditelji mogu dobiti uvid u to kako njihova komunikacija utječe na odnos.

Važno je naglasiti da se sukobi u obitelji ne mogu i ne trebaju u potpunosti izbjeći. Ono što se može i treba naučiti jest kako kroz njih ostati u odnosu – bez povlačenja, prekida ili emocionalnog udaljavanja. Upravo se u tim trenucima gradi temelj za odnos koji će trajati i u odrasloj dobi.